"Ono što postignemo unutar nas će promijeniti našu vanjsku realnost." Plutarh
U današnje vrijeme psihoterapija i psihološko savjetovanje su još uvijek stigmatizirani. Mnogi ljudi misle da psihoterapiju ili savjetovanje trebaju samo ljudi koji su “ludi”, preslabi ili nisu dovoljno pametni da sami riješe svoje probleme.
Povremeno se susrećem s takvim stavovima kada napomenem poznanicima da se bavim psihoterapijom i zamolim da obavijeste druge ljude koje bi zanimala psihoterapija. Kao da je sramota samo to, da priznamo kako poznamo nekoga tko bi trebao takve usluge. Mi psiholozi i psihoterapeuti to vidimo prilično drugačije jer veliki dio našega obrazovanja predstavlja rad na sebi, a u okviru obrazovanja za psihoterapeute čak je obavezan određeni broj psihoterapijskih seansi pri psihoterapeutu. Ili smo mi psiholozi, odnosno psihoterapeuti, najluđi ljudi na svijetu ili nešto nije u redu sa shvaćanjem psihoterapije, odnosno savjetovanja.
Važne životne vještine koje nas nitko ne uči
Životna istina je da se malo tko od nas sustavno učio jedne od najbitnijih životnih vještina, psihološke otpornosti, odnosno kako ostati psihološki stabilan kada nas opterećuju različite stresne situacije, neugodni utjecaji okoline ili jednostavno iscrpljenost od stalnih životnih izazova. Nitko nas ne uči, kako se baviti s našim osjećajima, kako ih prepoznati, razumjeti od kuda su se pojavila, nitko nas ne uči izraziti ih na način da ih upotrijebimo za dobro nas i drugih. Nitko nas ne uči što napraviti kada nam se po glavi vrte neprestane misli, kada zbog toga ne možemo zaspati, a mi se trudimo i trudimo, no, i dalje smo neuspješni. Šteta, jer to su zanimljive stvari, korisne za mnoge svakodnevne situacije. Određene strategije suočavanja s poteškoćama, neugodnim situacijama ili osjećajima smo spoznali još kroz djetinjstvo, opažajući naše roditelje ili druge bližnje te smo ih naučili i modificirali kroz iskustva metodom pokušaja i pogrešaka. Neke od tih životnih pravila, pretpostavki i strategija su nam i danas učinkoviti, no, dosta njih nam danas više ne pomažu, nego nam koriste samo jer pomoću njih uspješno izbjegavamo suočavanje sa problemima ili boli. Funkcioniraju sve dok se ne pojave zahtjevnije i stresne situacije ili velike životne promjene. Tada su naše strategije i vjerovanja stavljene pod test. Neki od nas ne polože taj ispit uspješno. I onda se osjećamo nemoćno pred intenzivnim neugodnim osjećajima.
No, mi ljudi svejedno očekujemo da smo uvijek psihološki stabilni i trudimo se takvima pokazati pred drugima jer u suprotnom bi to značilo da nešto nije u redu s nama (kao da bi ja očekivala da znam programirati i dizajnirati internet stranice bez prethodnog učenja ili nečije pomoći). Kada nam drugi, naravno dobronamjerno, kažu da se opustimo, da ne budemo pod tolikim stresom, da to nije zdravo, da prestanemo razmišljati tako negativno i sl., tada se osjećamo još lošije jer mislimo da smo jedina osoba na svijetu koja ne može “ostati normalna”. Pitamo se “Što to nije u redu samnom”, “Zašto nisam stabilan/na kao drugi?”, “Tako sam slab/a”. Očekujemo od sebe da imamo sva ta znanja i mislimo da smo drugorazredni ako ne uspijevamo savladati situaciju ili svoje osjećaje. Kao da ćemo izgubit na natjecanju “snažne ličnosti” u kojem svi, kao “poludjeli”, pokušavamo zadržati svoju poziciju. Zapravo, samo lažemo sebe ili druge i glumimo da smo čvrsti i otporni, dok u sebi i dalje trpimo i borimo se. Sve dok nas ta borba ne iscrpi toliko da stvarno ne znamo kako naprijed u životu. Mi ljudi se obrazujemo iz područja svog zanimanja, obrazujemo se na poslu i usavršavamo, skupljamo znanja i iskustva iz područja naših hobija, ali podrazumijeva se da o psihologiji i psihološkom funkcioniranju čovjeka sve već znamo, bez posebnog učenja. Normalni smo ili nismo.
Sastojci i recepti na putu osobnog razvoja
Istina je drugačija. Uvijek smo iznova na putu spoznavanja sebe i osobnog razvoja. Ako ponekad na tom putu zatrebamo pomoć, to je potpuno u redu. Ponekad je najsnažnija i najodgovornija odluka potražiti pomoć u obliku psihoterapije ili savjetovanja. Ne zato jer ste preslabi da bi svoje probleme riješili sami, nego zato što trenutno nemate pravog recepta ili pravog sastojka.
Zamislite da želite skuhati ručak. Ako ne znate točan recept jela, potražite ga u knjizi ili na internetu ili nazovete nekoga i upitate. Ako nemate svih sastojaka iz odabranog recepta, odete u trgovinu i kupite sve što vam treba. Na kraju prema receptu pomiješate kupljene sastojke, dodate malo začina i bdijete nad loncem dok se ne skuha...potrošite malo vremena, znanja i truda da skuhate ručak. Slično je u Čuječnoj sobi. Dobijete na prijedlog nekakav recept ili ideju, nabavite neki novi sastojak odnosno tehniku, sami sve pomiješate i napravite jelo za uživanje.
Ukratko, psihoterapiju odnosno svetovanje možete shvatiti kao ulaganje u samoga sebe, kao pridobivanje novih sastojaka za vaš samorazvoj i lakše funkcioniranje u životu. Možete ju shvaćati kao alat za osobni razvoj koji će vam pomoći na putu k zadovoljstvu životom i uspješnoj realizaciji vaših ciljeva. Svaka poteškoća, čak i ako se radi i težim anksioznim i depresivnim simptomima, nije znak vaše slabosti ili neadekvatnosti, nego je odlična prilika da se suočite s njima, prevladate ih i izađete iz toga snažniji i mudriji.
Mi ljudi smo nevjerojatno sposobni, ponekad samo trebamo malo poticaja ...
Pročitajte više ako vas zanima o:
uslugama koje nudim,
te nadolazećim događajima