Koliko vremena u svakodnevnici potrošimo na razmišljanje o stvarima koje su se već dogodile i ne možemo ih promijeniti (prošlosti) te stvarima za koje ne znamo hoće li se uopće dogoditi (budućnost). Koliko puta smo zbog takvih misli na automatskom pilotu, dok naše tijelo radi jedno, naš um je negdje drugdje i ne doživljavamo potpuno ono što nam se događa.
Što bi se dogodilo kada bi danas odlučili jednu svakodnevnu aktivnost na dan napraviti potpuno svjesno u sadašnjem trenutku?
Na primjer, kada bi se danas potpuno svjesno otuširali. Bi li se što promijenilo u vašem životu kada bi potpuno doživjeli vodu na vašoj koži dok se tuširate, pažljivo poslušali šum vode koja teče iz tuša, opazili razlike u zvukovima vode, osjetili temperaturu zraka u kupaonici, vidjeli kapljice vode na dijelovima tijela. Što kada bi se tuširali i sve to doživjeli, a ne pri tome s mislima bili negdje drugdje, na primjer u tome što ćete obući ili gdje ćete ići (budućnost) ili što se dogodilo taj dan prije (prošlost).
Ili naprimjer, što bi se dogodilo kada bi potpuno svjesno hodali od parkirališta do vašega posla? Kada bi osjetili svaki mišić koji vam pomaže da napravite korake, kada bi potpuno osjetili tvrda tla pod stopalima, pomicanje nogu i ruku pri tome dok hodate. Kada bi dok hodate poslušali zvukove koje čujete oko sebe, svjesno udahnuli i izdahnuli zrak i osjetili ga potpuno, kada bi pogledali oko sebe i pokušali upiti pogledom svaki detalj koji vidite: nebo, ljude, zgrade, prirodu oko sebe.
Zamislite koliko stvari u vašem životu propustite samo zato što u tom trenutku razmišljate o drugim stvarima. Koliko je tih doživljaj koje ste jednostavno propustili vidjeti, čuti, pomirisati, osjetiti na koži, okusiti.