Naše misli svakodnevno nastaju u našem umu koji nam pokušava pomoći u pojašnjavanju svijeta kojeg doživljavamo. Pomoću njega opisujemo i interpretiramo događaje i pokušavamo sve informacije skupiti u cjelinu kako bi si objasnili situacije, zvukove, mirise, osjećaje....To je ono što um radi.
Bez da bi mi bili toga potpuno svjesni, um objašnjava i daje značenje svemu što se događa oko nas. Odlučimo se da je nešto ugodno ili da je dosadno, dobro ili loše, opasno ili sigurno. Kada nam se nešto dogodi, mislimo da nam je taj događaj prouzročio da se osjećamo na određen način ili nam je odredio raspoloženje. Istina je da nije događaj sam po sebi "kriv" za naše raspoloženje, nego značenje koje smo dali tom događaju. Naša interpretacija događaja određuje kako ćemo se osjećati i kako ćemo reagirati na događaj.
Objašnjenja i značenja koje dajemo različitim događajima i situacijama utječu na to kako ćemo se osjećati te na senzacije u našem tijelu. Nešto nam se dogodi ili nešto oko sebe primjetimo i to potakne u nama misao, inetrpretaciju. Određene vrste misli vode do određenih emocija i tjelesnih senzacija.
Misli o dobitku, npr. sve je u redu = sreća.
Misli o gubitku i beznađu, npr. ništa nema smisla = tuga, depresija.
Misli o prijetnji, npr. nešto loše će se dogoditi = strah in anksioznost.
Misli o prekršenom pravilu, npr. to nije pošteno = ljutnja.
Misli o ljutnji na sebe (mi smo rpekršili pravilo), npr. trebala sam više pomoći =krivnja.
Zbog naših prijašnjih iskustava, odgoja, kulture, vjerskih uvjerenja i obiteljskih vrijednosti jedna osoba može prilično drugačije objašnjavati i procjenjivati sitaucije od druge osobe s drugačijim iskustvima, vrijednostima, stavovima.
Pogledajmo, na primer, sljedeću situaciju:
Čekate prijatelja na trgu. Dogovorili ste se da se nađete u 16h, sada je već 16:15, a njega još nema.
U tom trenutku možda već osjećate kako se ljutnja polako pojačava u vama. Ako je tako, vjerojatno razmišljate o tome kako nije pošteno da vi čekate i da prijatelj možda ne poštuje vas i vaše vrijeme.
Ako bi pomislili da se prijatelju možda nešto loše dogodilo i zato kasni, vjerojatno bi osjećali strah i zabrinutost.
Ako bi pomislili da vašem prijatelju zapravo nije stalo do vas i da neće niti doći, vjerojatno bi osjećali tugu zbog gubitka prijatelja.
Mogli bi još pomisliti i da je s prijateljem najvjerojatnije sve u redu, on često kasni, odlučujete se oprostiti mu tu njegovu lošu naviku jer ima puno dobrih osobina i uvijek vam pomaže. Razmišljate kako ćete iskoristiti to vrijeme da obavite jedan hitan poziv. U tom slučaju bi se vjerojatno osjećali zadovoljni, sretni.
Kako ćete se osjećati ovisi o tome kako mislite, odnosno, kako interpretirate situacije koje vam se događaju. Vrlo često, naše interpretacije nisu objektivne jer smo izgradili automatske navike razmišljanja, odnosno, uzorke razmišljanja koji se temelje na prijašnjim iskustvima i uvjerenjima, ali nisu prikladna za svaku situaciju. Često gledamo situaciju iz preuskog kuta gledanja. To se posebno često dogodi kada doživljavamo neugodne osjećaje koji traju dugo vremena. Tada je dobro je razmisliti možemo li prmijeniti naše misli i interpretacije u pozitivnije. Pozitivne misli dovode do ugodnih osjećaja, negativne misli do neugodnih osjećaja.
Razmislite sljedeći put kada se osjećate tužno, zabrinuto, ljuto ili krivo....što vam je prošlo kroz glavu, kakve ste misli imali neposredno prije nego ste se počeli tako osjećati? Nađite povezanost između misli i osjećaja. Zapisujte si u dnevnik događaje, misli i osjećaje te nađite uzorke.